
Kad se u siječnju u vinogradima zapali vatrica, a čaše zazvone među golim trsovima zna se da je stiglo Vincekovo. Dok siječanjska hladnoća još steže brežuljke i polja, vinogradi se pune smijehom i pjesmom.
To nije samo dan vina, već trenutak kad se čovjek, priroda i tradicija susretnu u istoj želji da nova vinogradarska godina bude rodna, vesela i blagoslovljena.
Vincekovo se slavi 22. siječnja, na blagdan svetog Vinka, zaštitnika vinogradara. Taj običaj prenosi se stoljećima, a potječe iz sjevernih vinorodnih krajeva, Zagorja i Međimurja, i Slavonije. Zato se zove još i Vinkovo, Vincelovo, Vinceška ili Vinceta, ovisno gdje se nalazite.
Vinogradari izlaze u vinograde, rade prvi rez loze i simbolično započinju novu vinogradarsku godinu. Trs se polije vinom, izgovaraju se molitve za dobru berbu i zdravu lozu, a priroda i čovjek ponovno sklapaju svoj tihi savez.
Središnji trenutak Vincekova je blagoslov vinograda. Na trs se objesi kobasica ili slanina, zemlja se poškropi vinom, zapali se mala vatra, a čaše se podignu visoko. Pjeva se i nazdravlja, jer se vjeruje da običaj vrijedi onoliko koliko je ljudi zajedno u njemu.
Sve ima svoje značenje: vino je život, kobasica obilje, vatra toplina, a pjesma zajedništvo koje povezuje generacije.
Blagdanski stol je skroman, seljački i zasitan: kobasice, sirevi, slanina, gulaš ili čobanac uz kuhano vino s mirisom začina. Svaki zalogaj nosi priču koja grije u hladne zimske dane, a gosti postaju prijatelji.
I upravo se u tim trenucima najbolje osjeti duh hrvatskog sela i tradicije koju njegujemo već stoljećima.
U Prigorju, koje mnogi nazivaju kolijevkom ovog blagdana, Vincekovo ima gotovo svečani karakter. Kum vinograda vodi obred, nose se narodne nošnje, a stare zagorske popevke odzvanjaju brežuljcima.
Ovdje se kaže da se ne ide kući dok se barem tri pjesme ne zapjevaju, jer pjesma hrani lozu jednako kao i zemlja.
U Međimurju se Vincekovo ne može zamisliti bez duhovne posvete, puhačkih orkestara i dugih stolova postavljenih među trsovima.
U Slavoniji pak Vinkovo prerasta u pravi seoski praznik, dime se kotlići, svira tambura i cijela sela slave novu vinogradarsku godinu.
Vincekovo pruža jedinstveni doživljaj ruralnih običaja. Brojne vinarije otvaraju svoja vrata posjetiteljima, nude vođene obilaske vinograda, domaću hranu, radionice i zabavu uz glazbu.
Time se postiže cjeloviti doživljaj i postaje dio običaja, makar na jedan dan.
U svijetu u kojem se sve mjeri vremenom i ekranima, Vincekovo u Hrvatskoj podsjeća na ono što se ne može kupiti, osjećaj pripadnosti, miris zemlje i snagu običaja. To je blagdan nade, prirode i ljudi.
Tko jednom stoji u vinogradu dok se trs blagoslivlja vinom i pjesmom, razumije zašto se ovaj dan ne slavi kalendarom, već srcem.
Autorica: Nika Jedvaj